Dragi moji, novog posta nije bilo više od pola godine, ali eto me opet,pišem post još uvijek u šoku, bez glasa i s upalom mišića. Tako su me protresli naravno - Peppersi. Nakon višemjesečnog pripremanja i dogovaranja, i dalje nisam bila psihički spremna za taj koncert. Stvarno, koncerti me uvijek jako pogode, od onih manjih domaćih koncerata poput Opće Opasnosti ili Hladnog Piva, do spektakla kao Bon Jovi lani ili ovo sad.

Svanulo je i to jutro, 29.8.2012... Cijelu noć sam radila CD za auto (koji na kraju nije radio), i bila sam preuzbuđena za spavanje. Kad sam zaspala tek ujutro, probudila sam se ranom zorom oko podne, i odtad trčala po kući spremajući se. I onda ona slatka nervoza dok čekam auto znojeći se na stepenicama i pjevajući uz muziku koju sam glasno navila iz kuće. Pošto smo već malo kasnili, nismo uopće stajali po putu, koji je prošao tako brzo.. Nismo puno pričali, svi smo bili previše u oblacima za to, no puno smo pričali na mobitel s ostatkom ekipe koja je već bila tamo. Kao što sam rekla, CD od Peppersa nije radio, zato smo navili Bon Jovija, "da se malo vratimo u prošlost"

Nakon par sati tijekom kojih mi se sve okretalo u želucu, napokon smo se svi skupili u jednakim RHCP majicama, koje smo sestra i ja kupile dan prije, na oduševljenje djelatnika u T-shirt shopu , s ogromnim transparentom (plahtom) koji smo napravili dva dana prije, s natpisom RHCP, logom, datumom i mjestom koncerta Stvarno je bo dobar, ljudi su nas stalno slikali s njim, slikali se s nama, ispod transparenta i svakako.. Nije bilo moguće ne primjetiti sve poglede kako nas prate, uz koji povik "Bravo!" ili "svaka čast!" Njihajući se uz muziku koji su svirali AAAK, ušli smo unutra, gdje bi redari na transparent reagirali s "ooo!", pregledali nas i torbe, poslikali smo se, kupili tko pivu tko vodu, i otišli zazeti čim bolje mjesto.

Fino smo se udomaćili malo dalje od hot pita, polijegali se, pjevali i slikali. A onda su došli 2Cellos, i preplavilo me jednako uzbuđenje kao da su došli i sami Peppersi. Dečki su stvarno predobri, i odsvirali su mi sve 3 želje - Shook me all night long, Highway to hell i Smells like teen spirit. i to je bila takva ubijačina, uz skakanje i pjevanje. I jednom trenu sam zastala i shvatila da smo mi najdivlji u okolini, ali nije nam zasmetalo

Nakon što su 2Cellos i CHAD SMITH s njima završili, opet smo polijegali i čekali zvuk klarineta, jer je on označavo njihovo stupanje na scenu. A onda onaj najbolji osjećaj na svijetu, kad zaboraviš na sve brige, kad bend napokon dođe na pozornicu - milina.